Kad netko pita što je redovništvo, najsažetiji odgovor mogao bi biti, kako to i sama definicija kaže, da je to organiziran oblik asketskog i kontemplativnog života iz vjerskih motiva a prisutan je u gotovo svim svjetskim religijama. Što odzvanja pri spominjanju riječi ‘redovništvo’? Sama riječ opisuje o čemu se govori – redovništvo, govori se o nekom redu. Zbilja, kad se pogleda to je važna stvar kod redovnika. Postoji raspored ustajanja, zajedničkih liturgijskih točki, obroka. Sve ima svoj red. U kršćanstvu lijep naziv za redovništvo jest posvećeni život. Ponovo same te riječi govore o tome što se misli. Redovnici su posvećeni nekome, za nekoga. S druge strane žele postići svetost, a to također nalazimo u riječi ‘posvećenje’. Redovnici su ljudi koji žive (najčešće) zajedničkim načinom života želeći postići neki duhovni cilj, u kršćanstvu je to spasenje duše, vječni život, što bi trebao biti cilj svakog vjernika. Redovnici se odriču svijeta, posvećuju se Bogu javnim zavjetovanjem evanđeoskih savjeta prema nekoj specifičnoj karizmi. Evanđeoski zavjeti su savjeti za postizanje spasenja. Redovito se zavjetuju tri zavjeta – čistoća, poslušnost i siromaštvo (bezvlasništvo). Zavjeti su sredstvo, odnosno put do cilja, nisu svrha samima sebi. Primjerice, smisao stajanja pred semaforom za vrijeme trajanja crvenog svjetla nije svrha samome sebi. Stojimo da se ne bi sudarili, da se ne bi dogodila nesreća. Tako je i smisao zavjeta da oni dovedu do Krista.
Redovnici se usmjeruju prema nekoj specifičnoj karizmi. Sv. Franjo je, nakon svog puta traženja i obraćenja, milošću Božjom odlučio živjeti radikalno siromaštvo iz vjerskih motiva, želeći postići spasenje. Nije ni pomišljao na sljedbenike, Gospodin mu ih je dao. Njegovi sljedbenici idu iz molitve u život i djelovanje te iz djelovanja u molitvu. Počinju dan zajedničkom molitvom, idu na poslove, fakultete, imaju obaveze, rade, a na kraju se opet vraćaju u molitvu. Nadalje, obilježje franjevaca jest ono što sam originalni naziv kaže – Red manje braće. Red – žive u redu, određenom redu; manje-trude se živjeti ponizno, jednostavno; braće – žive kao braća, svi su jednaki, nitko se ne bi trebao (posebno u društvu) isticati od drugoga, primjerice u službama. Nema doživotnih službi. Postoji određeno razdoblje upravo zato da se prepozna prolaznost, da i druga braća mogu obavljati iste službe. Brat odlazi, ide dalje. Drugi brat dolazi na njegovo mjesto. To mjesto je možda niža, jednostavnija funkcija. Svaka osoba je brat, bio župni vikar, provincijal ili general reda. Uvijek je brat i ostaje brat.
Redovništvo i zavjeti su jedan od puteva spasenja. Spasenje se može postići i bez življenja redovništva, kao što je život u braku. Međutim, ovi zavjeti su od Krista preporučeni i od Krista proživljeni (sam ih je Krist proživio kao čovjek) kao siguran put spasenja. Stoga i danas Gospodin „provocira“ određene muškarce i žene na ovaj način života, kako bi ukazivali svim ljudima na konačni cilj i smisao – Krista Gospodina.
fra Šimun Benedikt Kopričanec
Izvori: nagovori fra Diege Deklića na duhovnim vježbama u Rovinju, 16.-21. lipnja 2024.
Raniero Cantalamessa, Djevičanstvo